Video nadzor
Sistem video nadzora postavlja se prvenstveno iz bezbednosnih razloga kako bi se povećala sigurnost ljudi i imovine koja je potencijalno ugrožena.
Prilikom projektovanja sistema video nadzora birate sistem video nadzora prema svojim mogućnostima i potrebama. Na primeru maloprodajnog objekta vidimo da se video nadzor koristi da bi sprečili krađe ili da bi imali evidenciju o radu radnika. U fabrikama se postavlja radi nadzora i monitoringa određenih procesa i mašina.
Na video nadzor ne bi trebalo gledati kao na trošak, već kao na investiciju. Ulaganje u video nadzor predstavlja ulaganje u sopstvenu bezbednost, veću sigurnost svoje porodice, zaposlenih i sebe.
Osnovna podela video nadzora je na analogni i IP video nadzor.
Analogni video nadzor je najzastupljeniji na tržištu obzirom da se najduže koristi i zbog svoje pristupačne cene. Njegova najveća mana je to što ograničen broj ljudi može u isto vreme sa jednog mesta da pristupa video materijalu.
IP video nadzor predstavlja savremeni video nadzor - prenos podataka vrši se putem UTP kabla. Brojne su prednosti u odnosu na CCTV, ali glavna prednost je kvalitet video materijala, odnosno slike. Tu je i mogućnost da se napajanje kamera vrši preko mrežnog kabla.
Sam sistem video nadzora sastoji se od kamera, opreme za skladištenje i prikazivanje video materijala i kablova pomoću kojih su sve komponente povezane. Kako se tehnologija razvijala, nastale su i bežične kamere koje se povezuju na home-router, a onda se video snimci skladište na SD kartici.
Kamere se dele prema raznim kriterijumima: rezoluciji videa koji kamera može da snimi, da li se poseduje noćni režim rada (snimanje u mraku), koji ugao obuhvata, da li je vodootporna ili otporna na udarce, od kog je materijala napravljena... Treba obratiti pažnju i na razne mogućnosti kamere kao što su mogućnost daljinske kontrole fokusa i zuma, da li poseduje slot za memorijsku karticu itd.
Kada birate odgovarajući snimač video materijala – DVR ili NVR uređaj, gledajte broj ulaza za kamere, tj koliko njih se može priključiti na snimač. Sledeća stvar je memorija, odnosno HDD (hard disk) ili SD kartica snimača, preporuka je da prostor za skladištenje prilagodite realnim potrebama (minimum 30 dana po Zakonu o privatnom obezbeđenju).