Skip to main content

Ko su ljudi koje nazivaju portirima?

Angažovanje profesionalnog obezbeđenja danas je, više nego ikad, investicija, a ne trošak. Sačuvati nečiju imovinu jeste važan zadatak, ali ultimativni zadatak je sačuvati ljudske živote.
G4S fizičko obezbeđenje šeta ulicom.

Internetom je kružio snimak na kom smo videli nekoliko lica koja pokušavaju da otuđe stvari iz radnje u Knez Mihailovoj ulici, dok ih dva službenika obezbeđenja, samostalno, sprečavaju da to učine. Ubrzo nakon toga, zahvaljujući našoj uigranoj ekipi i njihovoj pravovremenoj reakciji, prekinut je lanac krađa u poznatom tržnom centru, a počinioci su predati policiji. Članovi G4S tima poseduju licencu, prošli su trening i obuku, a kao što smo svi imali prilike da posvedočimo, pravi su primer naših vrednosti i kvalitetne usluge.

Angažovanje profesionalnog obezbeđenja danas je, više nego ikad, investicija, a ne trošak. Sačuvati nečiju imovinu jeste važan zadatak, ali ultimativni zadatak je sačuvati ljudske živote.

To podrazumeva dobru pripremu, dobru obuku, konstantan mentoring, specijalizaciju za određene oblasti, a mi u G4S-u temeljimo naš rad upravo na tome, počevši od činjenice da svaki naš službenik obezbeđenja poseduje licencu za obavljanje posla obezbeđenja.

Posle višedecenijskog čekanja, Zakon o privatnom obezbeđenju je konačno donet i stupio je na snagu 2017. godine. Između ostalog, Zakon je definisao ko i pod kojim uslovima može da se bavi delatnošću privatnog obezbeđenja što je podrazumevalo obavezno licenciranje kako kompanija koje se bave tim poslovima, tako i službenika obezbeđenja. Pored licenciranja, Zakon je jasno definisao i ovlašćenja službe obezbeđenja tokom vršenja poslova obezbeđenja, čime je jasno razgraničena uloga privatnog i javnog sektora bezbednosti u Republici Srbiji. Privatno obezbeđenje nema ni približno ista ovlašćenja kao pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, ali postoje određena ovlašćenja koja se mogu primenjivati.

Svaki službenik obezbeđenja uvek mora delovati u skladu sa propisanim ovlašćenjima. Primena konkretnih mera zavisi od nastale situacije, a u slučaju nasilnog upada ili pljačke, to bi najverovatnije podrazumevalo upotrebu sredstava prinude određenih Zakonom o privatnom obezbeđenju (a koja obuhvataju upotrebu fizičke snage, sredstava za vezivanje, gasnog spreja, a u ekstremnim situacijama i posebno dresiranih pasa ili vatrenog oružja). U slučaju da službenici obezbeđenja moraju primeniti više mera, dužni su da primene onu meru koja licu prema kome se mere primenjuju najmanje šteti.

Nije isto biti službenik obezbeđenja u fabrici, ambasadi ili tržnom centru - svaka industrija ima svoje specifičnosti koje prate specifične opasnosti) i svakako psiho-fizičku pripremu za najgori scenario koji se može dogoditi na radnom mestu. Odlika službe obezbeđenja mora biti stalna budnost, stalni oprez, strogo poštovanje propisanih procedura i uputstava za rad, ali svakako i samokontrola i hladnokrvnost kada dođe do incidenta, kako svojim postupanjem ili nepostupanjem ne bi došlo do težih posledica.

Apsolutno je neophodno, takođe, da korisnici usluga obezbeđenja insistiraju na polisama osiguranja od profesionalne odgovornosti kompanija za obezbeđenje. Usled pogrešne procene i/ili reakcije službenika obezbeđenja može doći do posledica, odnosno do oštećenja imovine ili povrede trećih lica (posetilaca, kupaca...), a koju kompanija za obezbeđenje mora nadoknaditi ukoliko se utvrdi da je odgovorna. Isto tako, šteta može nastati usled izostanka reakcije službe obezbeđenja i to je nešto o čemu treba dobro razmisliti prilikom odabira kompanije za obezbeđenje.

Važan je, takođe, Akt o proceni rizika u zaštiti lica imovine i poslovanja koji je ne samo zakonska obaveza, već predstavlja dokument na osnovu kog se sagledavaju opasnosti (pretnje, izazovi, rizici), a potom daju predlozi mera koje bi trebalo da takve opasnosti umanje, u najboljem slučaju otklone. Nažalost, mnogi korisnici usluga obezbeđenja u Srbiji nisu adekvatno informisani pa ili uopšte ne znaju da je procena rizika i njihova zakonska obaveza, ili su ubeđeni da to nije njihov problem već je problem pružaoca usluga obezbeđenja. Bitna komponenta je istorijat vanrednih događaja - ko je takve incidente izazivao, sa kojom svrhom, na koji način, sa kakvim posledicama...to su sve pitanja koja treba postaviti prilikom definisanja vrste i obima usluga obezbeđenja, kako bi takvo obezbeđenje bilo efikasno.

Poruka je jasna: Rad uspešne službe obezbeđenja zasniva se na poštovanju Zakona i procedura rada, ali i na zdravorazumskom razmišljanju. Naravno, uz profesionalne službenike obezbeđenja koji će kao naše kolege, svoj posao raditi savesno, u svakom trenutku.

Svima njima se zahvaljujemo. I pre i posle perioda koronavirusa, a naročito sada, oni su naši heroji.

^